Croatian(HR)English (United Kingdom)
Ispis

15. 7. 2105., Tvornica Rikard Benčić, Rijeka

«Kao srednjoškolac u ranim 80-ima  hodočasteći koncerte EKV u Rijeci i Ljubljani facsciniran Milanom, Megi, Bojanom i ostalim iz benda, njihovim pojavama, svirkom na  stageu u Palachu i u Ljubljanskom K4 klubu furao sam se na  EKV-ov Weltshmertz .
Ta  mi je riječ bila jako cool  kao neki točan opis mog darkerskog, novo romantičarskog 
imidža. Gutao sam sve što je imalo veze s Weltschmertzom knjige, glazbu, filmove, garderobu i  pomno birao prijatelje koji su voljeli Weltshmertz i isto se furali na to.

Danas u svojim  kasnim 40-ima  opet  se vraćam tom terminu, ali iz potpuno drugih razloga osjećajući  kolektivnu  razočaranost stvarnošću svijeta,  potrebu da joj se izmaknemo, da mnogi  pa i cijelo društvo proživljava neki novi Weltschmertz, no ovog puta to nije samo furka nego istinska zabrinutost za budućnost.»
Žak Valenta

Merriam – Webster: weltschmertz (svjetska bol);
svjetska iscrpljenost, pesimizam, apatija, tuga i doživljaj nepomirljivosti stvarnosti i idealne slike svijeta.

Ja sam volio tvoj Weltschmertz citat je iz pjesme Radostan dan  jugoslavenskog benda Ekatarina Velika – EKV.  Umjetničko djelovanje, ostavština i poetika EKV-a ishodišta su ovog koreografsko-glazbeno-izvođačkog rada na specifičnoj lokaciji.

Potpuna posvećenost glazbi kao utopijskom mjestu izlaza iz društveno-političkog konteksta i karizmatične osobnosti donijele su članovima benda status beskompromisnih, autodestruktivnih vizionara. Kako je frontmen EKV-a Milan Mladenović rekao: Osamdesete su silazak stepenicama prema dolje. Iznenađen sam koliko ima dolje.   

Izvedba Weltschmertza  de-mitologizira 80-e. Engleski pojam za ono što se događa je hanging – visiti.

Povratak u alternativni klupski milje, prihvaćanje zaprašenog romantičarskog pojma boli kao pogona za dalje, uz eho EKV zvuka i pluralizam izvedbenih odgovora, melankoliju i ironiju, uz  piće i alter-zvuk, susreću se pojedinci koji streme svojevrsnoj slobodi mišljenja, izražavanja i zabave, vodeći se isključivo unutarnjim osjećajem ne-pristajanja na konvencije i ideologije u potrazi za vlastitim uporištem identiteta.

TRAFIK
(Tranzicijsko - fikcijsko kazalište)

Rad ove po mnogočemu na hrvatskoj nezavisnoj kazališnoj sceni jedinstvene grupacije autora i performera, započeo je 1998. predstavom na specifičnoj lokaciji – Hodač, kojom su uspostavljene tematske odrednice i izričaj unutar kojih se TRAFIK (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište) dalje razvija, uvijek vezane za pitanja identiteta pojedinca izgubljenoga na margini vremena i prostora.

U predstavama koje slijede - Europa pleše, Beaufortova ljestvica, Kino predstava, Pozdrav s Jadrana, Gramatika, Utjelovljenje, Destinacija TRAFIK: Divljač, Diva, Armada, Pacifikka, Crossings i Jalova - TRAFIK nastavlja pomicati granice na razmeđi kazališta, pokreta, fizičkog teatra i multimedije ne odustajući od svoje specifične poetike.

Nakon sedamnaest godina rada koji je nemjerljivo utjecao na riječku, a time i na cjelokupnu hrvatsku izvedbenu scenu, zanimljivo je da je identitet koji grade još manje vidljiv, manje prihvatljiv, marginalniji.

Predstave TRAFIK-a primile su nekoliko nagrada te su gostovale na gotovo svim kazališnim festivalima u Hrvatskoj te u Češkoj, Italiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Singapuru i Njemačkoj.


Projekt je ostvaren uz podršku Grada Rijeke, Županije Primorsko-goranske, Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Produkcija: TRAFIK, HNK Ivana pl. Zajca, Riječke ljetne noći
Zahvale: Boštijan Lisec, Iva Katalinić, Dejana Jurman Osip, Carry-Lee Hent

U predstavi se koriste glazbeni citati i stihovi Ekatarine Velike, kao i tekstovi Margite Stefanović objavljeni u knjizi Osećanja o sećanju Lidije Nikolić

Predstavu su potpomogli: Grad Rijeka – Odjel gradske uprave za kulturu, Ministarstvo kulture RH

TRAFIK je član Saveza udruga Molekula.
www.trafik.hr

Aktivni projekti:

MAPAZ - Moving Academy for Performing Arts - Zagreb
Tjedan suvremenog plesa
Putevi plesa
Moving Beyond Inclusion
360° - Building Strategies for Communication in Contemporary Dance