Međunarodni dan plesa obilježava se 29. travnja, a autori ovogodišnjih poruka su Akram Khan i Ivica Boban.
Međunarodna poruka povodom Međunarodnog dana plesa 2009.
Akram Khan:
Ovaj vrlo poseban dan posvećen je jeziku
koji svatko na
ovome svijetu može govoriti, prirođenom jeziku naših tijela
i duša,
naših predaka i naše djece.
Ovaj je dan posvećen svakom bogu, učitelju i praroditelju
koji su nas ikada podučavali i
nadahnjivali,
Svakoj pjesmi, impulsu i pokretu koji su nas ikada poticali
na pokret.
Posvećen je malome djetetu koje žudi da se može
kretati poput njegove zvijezde,
I majci koja kaže, „Ti to već možeš“.
Ovaj je dan posvećen svakom tijelu svakoga vjerovanja, boje
i kulture koja
unosi tradiciju svoje prošlosti u priče
sadašnjosti i u snove
budućnosti.
Ovaj je dan posvećen Plesu, njegovoj neizmjernoj količini dijalekata i
nesagledivoj moći
da izrazi, transformira, ujedini i oduševi.
S engleskoga prevela: Iva Nerina Sibila
Hrvatska poruka povodom Međunarodnog dana plesa 2009:
Cijeli svijet je ples. U mijenama, transformacijama i metamorfozama životnih oblika, ritmova, dinamika i značenja. Naš život i sve oko nas dio je te fascinantne koreografije. I zato je ples i njegov jezik tako blizak i razumljiv svim ljudima. Osjetiti i promatrati, otkriti i ponoviti, rekreirati i kreirati taj čudesan svijet pokreta i plesa neprocjenjiv je dar, naš životni izbor i misija.
Velika mi je čast uputiti vam danas ovih nekoliko riječi. A posebno svima onima koji su svoj život posvetili plesnoj umjetnosti, koji predano vježbaju i istražuju da bi na sceni ostvarili savršenstvo plesnog izraza i kreacije. Tim više što sam dokazivanju važnosti pokreta i plesa u kazalištu i plesnom obrazovanju glumaca posvetila cijeli život. Kada riječi nisu mogle izraziti najdublja osjećanja i previranja duše ili kreativne ideje, vraćala sam se jeziku tijela i plesu. Jer ples je najdrevnija umjetnost i ishodište teatra.
‘Došao sam u meni nepoznatu i daleku zemlju, a vi ste me plesom vratili kući. Jer ples je moj dom. Radostan sam i hvala vam!’
Bile su to riječi Jose Limona koje je izrekao kada sam kao dijete plesala pred njim u Školi za ritmiku i ples. A ples je vrlo rano postao i moje utočište i dom.
Uranjajući u svoje tijelo kroz pokret i ples susrećemo arheologiju našeg pojedinačnog i kolektivnog sjećanja, otkrivamo duhovnost tijela i tjelesnost duha. U plesu smo slobodni i cjeloviti, u suglasju s najdubljim dijelovima svoga bića i na izvoru kreativnosti. Plesom spoznajemo nespoznatljivo, on nas obnavlja i iscjeljuje, on transcendira naše traume upisane u memoriju naših tijela, vraća nam energiju, radost i smisao.
Na temelju nasljeđa različitih tradicija, ples se danas izražava kroz razigranost brojnih novih vrsta i stilova, a plesni umjetnici su slobodniji nego ikad prije. Oni na sceni govore, pjevaju i glume, kao što glumci svoju igru pretvaraju u jezik tijela i plesa.Plesna umjetnost u našoj zemlji sudjeluje u toj eksploziji novih ideja, oblika i izraza, a svijest o značenju plesa u ljudskom životu i njegovoj ljekovitoj moći sve više širi.
I sretna sam da vam kao jedna od inicijatorica Plesne akademije mogu poručiti da smo vrlo blizu njezinom otvorenju. Visokoškolsko obrazovanje i akademski status utjecat će bez sumnje i na veće priznanje i podršku šire društvene zajednice, a plesnoj umjetnosti u nas dati novi poticaj i snagu za rad i kreaciju. I mnogo više radosnih plesnih susreta s drugima u kazališnom činu, u svečanosti razumijevanja, zajedništva i slavlja života.
Ivica Boban, redateljica i koreografkinja, sveučilišna profesorica
